vrabac

Već kad je izgledalo da je sunce odlučilo kružiti samo po rubu neba iznad borove šume, razlila se smola venama i viče da cijeli svijet čuje- sreća je nadohvat. More je gusto i plavo kao tinta, oleandri se savijaju kamenim fontanama , neko će bilje krša pamtiti moje riječi i pogled. Oduvjek čekani okus tamnih višanja i boju livadskog meda . imalo se zašto živjeti. Ljepota bojama moje duše slikana.

osvrtaj

Svakim je danom bliže čas kad ću se s druge strane tihe rijeke opraštati sa ljudima i slikama svog života. Koliko je još koraka ove šume ostalo prehodati, neznam. Ali je sigurno lisicama koje pretrčavaju put jutrom znano jer su sve duše svijeta samo jedna duša koja diše u svakom od nas. Pričat ću dječaku koji vuče skelu preko te mutne vode, svoj lijep i griješan život, još ću mu pomoći, i domahivati onima koji ostaju. Lijepe žene koje su me takvog nikakvog pratile , snene me gledaju dok ih pozdravljam i odlazim, neke me čekaju prijeko i ja ću im lagati da su mi bile jedine. A volio sam ih sve svim srcem i lopovski. Kosti bole od bezbrojnih zima i batina, tiho pjevušim dok se približavam toliko sanjanom domu koji je cijelo vrijeme brinuo o svom jedincu koji mu se sa širokim osmjehom približava kako bi se odmorio.domahuju dječaci čije sam ljutnje i šapate već zaboravio i javljaju se noćni zvukovi koji su me pratili u teškim danima, kao da sam se provezao na lafetu i sad se vraćam kući.novce koji sam izbrojao pohlepno i smotao u košulju i one koje sam tražio u sakou a nije ih bilo jer sam ih već potrošio na dobru ribu i crveno gusto vino.

ptica

Nema vecega prokletstva nego je nagon besmrtnosti. On je vjecito lutanje I tiha bol, praznina pobjednka kojemu je veca radost izazov nego pobjeda I koji je na putu maca odhranjen od stroge majke I bez boga. Njegov je korak spor I sjecivo je njegovo uvijek u zraku, san je njegov uvijek plitak kojim se vuku drevna bica I sutrasnji hod u neprijateljsku zemlju jer drugoga puta njemu nema.

A sto misli lutajuca sjen u dalekom pohodu kojem nema kraja….nego pticu koja ce sletjeti na pramac broda na moru boje mramora koja najavljuje da postoji domovina iza jutarnjih magli I da je blizu.
I sleti ptica na lutajuci brod silnoga koji se hvatase plijenom I pljackom, smrznuta I tudja a kralj lutalica prozbori tiho…ne disite. Tu borba ne pomaze. Ako odleti natrag, ostaje vjecno lutanje I besmrtnost teutonaca. Ako ostane , dolazi sedam casa zivota smrtnoga I mir sanjan zauvjek.
Ne disite.

europa

sablasni asinkroni zvukovi pradavnih korala.....zemlja zavijena bijedom i hladnim strahom, miris cvornatog drveta i katrana, stropovi neba niski i teski. sav mramor i ljepota, sva putenost i nemiran plamen svijece, sve samo u beskrajno malom trenutku ukradenom od izoblicenih lica gomile, od jarosne slike boga....bach.rodjen sam morati biti hrabar, mlijeko upoznao i odrastao s bodezom u ruci, usavsi u mrak i zimu zivota.skripa vjesala i oblaci razrezani zivi da bi disao trag svjetla koje se uzdize nebu.i majka tvoja izdat ce te i prijatelja nemas, spreman zadati bol pred jutro i pobjeci u sumu gdje se kocije sablasnih svjetala krecu da zatvore put u planinu ali nece stici. jos je mladic taj strazar zloga koji ce uzdahnuti i skliznuti zemlji smrznutoj jer drugoga puta nema..malo srece i obijesti kad ga prekorace moji hitri lopovski koraci, smijeh moj pobjednicki i vec daleko a kuda ....ka svijetu ljepote koji je jedina nada i hrana, na trgove gdje se prodaje svila i uzima bijela djevojacka put. u podzemnim odajama prevarena drhti vjestica sto je slikala drevne znake na ramenima zlotvora i koja je pokradena za kosmarnu moc koju sam htio i uzeo. vracevi zapada leze a psenica im prodire na usta i kroz utrobu koja zjapi jer je znanje o pobjedi promijenilo posudu, supijana voznja saona bjelookog i nova noc iza koje ce se opet ustati uspravan i jak. iz kaosa isklesani prvi arijevci koji su pobijedili divove na strmim stijenama vulkana, gledaju sa brijegova, skriti na frizevima katedrala, poput sjena lutaju krosnjama drveta u suton.sva su vremena svijeta nadohvat, sve lomace i pogubljenja, nezabravljeni strahovi iz doba tople vode iz koje sam zanjistao i pobjegao, izvadjen na svijet kojega sam jos gladan

ಇಸ್ ಥಟ್ ಆಲ್ ಯು ಕ್ಯಾನ್, saroman

is that all you can, saroman?


kad vec zivimo na zemlji....kad se vec vucemo ovim blatnim poljima i imamo cuvstvo zime i gladi....
zar nemamo pravo na to da osjetimo krv u obrazima poput argonauta i ako je zivjeti i umirati neka bar bude gromko i sa stilom pa makar najeftinijim.
ako vec obradjujemo zemlju i oblikujemo kamen, bar neka budu nasi dani u sjeni bijelog mramora i pjani od dobrog vina u kojemu secer puca u zrnima i glava se rusi u najdublji san.
neka bar kad nam srce mora udarati poput zrtvenog goveda, neka bar to srce provodi svoju volju pa makar bizarnu ali svoju i ostavlja trag svoj u polju.
i ako nas snadju nedace i pogibelji , neka im se smijemo i pitamo ih nemogu li zesce udariti da nam nebude dosadno i da radosno pronadjemo na kraju svojih dana put ka odajama nasih otaca.

ಇಸ್ ಥಟ್ ಆಲ್ ಯು ಕ್ಯಾನ್, saroman

is that all you can, saroman?


kad vec zivimo na zemlji....kad se vec vucemo ovim blatnim poljima i imamo cuvstvo zime i gladi....
zar nemamo pravo na to da osjetimo krv u obrazima poput argonauta i ako je zivjeti i umirati neka bar bude gromko i sa stilom pa makar najeftinijim.
ako vec obradjujemo zemlju i oblikujemo kamen, bar neka budu nasi dani u sjeni bijelog mramora i pjani od dobrog vina u kojemu secer puca u zrnima i glava se rusi u najdublji san.
neka bar kad nam srce mora udarati poput zrtvenog goveda, neka bar to srce provodi svoju volju pa makar bizarnu ali svoju i ostavlja trag svoj u polju.
i ako nas snadju nedace i pogibelji , neka im se smijemo i pitamo ih nemogu li zesce udariti da nam nebude dosadno i da radosno pronadjemo na kraju svojih dana put ka odajama nasih otaca.