europa

sablasni asinkroni zvukovi pradavnih korala.....zemlja zavijena bijedom i hladnim strahom, miris cvornatog drveta i katrana, stropovi neba niski i teski. sav mramor i ljepota, sva putenost i nemiran plamen svijece, sve samo u beskrajno malom trenutku ukradenom od izoblicenih lica gomile, od jarosne slike boga....bach.rodjen sam morati biti hrabar, mlijeko upoznao i odrastao s bodezom u ruci, usavsi u mrak i zimu zivota.skripa vjesala i oblaci razrezani zivi da bi disao trag svjetla koje se uzdize nebu.i majka tvoja izdat ce te i prijatelja nemas, spreman zadati bol pred jutro i pobjeci u sumu gdje se kocije sablasnih svjetala krecu da zatvore put u planinu ali nece stici. jos je mladic taj strazar zloga koji ce uzdahnuti i skliznuti zemlji smrznutoj jer drugoga puta nema..malo srece i obijesti kad ga prekorace moji hitri lopovski koraci, smijeh moj pobjednicki i vec daleko a kuda ....ka svijetu ljepote koji je jedina nada i hrana, na trgove gdje se prodaje svila i uzima bijela djevojacka put. u podzemnim odajama prevarena drhti vjestica sto je slikala drevne znake na ramenima zlotvora i koja je pokradena za kosmarnu moc koju sam htio i uzeo. vracevi zapada leze a psenica im prodire na usta i kroz utrobu koja zjapi jer je znanje o pobjedi promijenilo posudu, supijana voznja saona bjelookog i nova noc iza koje ce se opet ustati uspravan i jak. iz kaosa isklesani prvi arijevci koji su pobijedili divove na strmim stijenama vulkana, gledaju sa brijegova, skriti na frizevima katedrala, poput sjena lutaju krosnjama drveta u suton.sva su vremena svijeta nadohvat, sve lomace i pogubljenja, nezabravljeni strahovi iz doba tople vode iz koje sam zanjistao i pobjegao, izvadjen na svijet kojega sam jos gladan