utorak, 19. svibnja 2009.

LUDILO SUNCA , GLAGOLJICE, KLESANOG BRAČKOG KAMENA....

LUDILO SUNCA , GLAGOLJICE, KLESANOG BRAČKOG KAMENA....



Davno kao dijete , obolio sam od ljubavi prema nejasnoj slici za koju niti danas neznam koliko je bila i ostala lazna i neostvariva. Privlačila me neka nejasna rodoljubiva radost prema dozivljaju Hrvatske kakav sam stekao , kakve sam slične vizije viđao ponegdje oko sebe i kakva se slika uvijek iznova rasipala kako sam se budio u zivotu kao što se opet kad bi se prepustio svojim zeljama i mašti ona bi iznova opet nastajala pred mojim očima. Mislim , ako se pojavljuje ponovo svako neko vrijeme, negdje mora biti i u međuvremenu. Na neki način ta nazorovska slika iz Hrvatskih legendi , neka radićevski čista i idealistička slika kakvu sam jasno vidio u kasno ljeto i ranu jesen 91. bliješti rukom klesan kamen sa glagoljičkim pismom i pleterom. To je i moja strast , rukom obrađujem brački kamen , neko vrijeme sam to čak radio s ambicijom kako je to moja misija da uskrsnem ljubav prema djetinjstvu hrvatske , onako idealiziranom kako sam to ja osjećao da je baš tako bilo. I naša je nastavnica hrvatskog jezika u osnovnoj školi imala je takvu sliku koja bi zazvučala tako ekscesno kad bi je pokazala kroz svoja predavanja i nastavu da se nitko tome nije niti obazirao, nije čak niti zvučala subverzivno i kontrarevolucionarno nego više bizarno i naivno. Kao što je bizarno i naivno to što je sama hrvatska himna upravo tako blizu toj slici kakva je bila i ostala i kakvu bizarni i naivni ljudi imaju o hrvatskoj. A ona paralelna krlezijanska slika kako je on opisivao hrvatsku u doba austrijskog i beogradskog ropstva, ta je slika bila i ostala stvarna i svakodnevna , ona postoji i traje . ona – oba, oba su pala , ljubav i veselje što je taj pokojni pirotehničar odbranio komadić hrvatskog neba....kako je to danas smiješno. Zupnici se voze u novim passatima, osiguranje pred ministarstvom branitelja ima pune ruke posla, pregovori vlade i sindikata izgledaju kao radovi Krte Hegedušića u Podravskim motivima. Hrvatstvo se oslikalo u nekakvoj nominalnoj ultradesnoj reminiscenciji na ustaštvo na koje nije jasno zašto bi netko trebao biti ponosan. Blaz Kraljević je ubijen , Meštrović je nepoćudan, puk je opijen uspjesima kriminalno obavještajnog miljea i njegovim načinom zivota. Mladići treniraju oštar pogled kako bi u susret zivotu ušli iole ravnopravno , krade se laze , pljačka i ubija. Generali se zatvaraju , oni sami bjeze , sakrivaju se, ili zabarikadirani puškaraju sa svojim progoniteljima. Tih je zločestih generala već toliko da je jasno da nešto nije u redu . Ili su oni često zločinci i probisvjeti ili ih netko sustavno progoni. Ili je ova drzava rođena s navikom da se jedno ponašanje izdize i ustrajno obozava , a to je ponašanje najgrublja manipulacija koju su svi internalizirali kao mjerilo svijeta. Svi znaju da niti ne postoji suverenitet u nekom vojnom ili gospodarskom smislu i to je normalno. Svi znaju da ne postoje duhovne vrijednosti koje stoje jer što na nekim vratima većim slovima piše- duhovne vrijednosti , to je više opačina i gadarija iza tih vrata. Pa, još uvijek ne postoji neki treći put. Sve se svodi na jedan dualizam crveno i crno , dualizam koji je beskarakteran jer je sve svedeno na susret dviju porazenih ideologija .
Opet, siguran sam da je moguće . Mislim da će jednom doći do stanja svijesti Hrvata , koja će biti prozeta jakim sentimentom za , jednom sunčanom ljubavlju prema ovoj zemlji koja probija između dva oblaka kroz cijelu našu povijest. Neka slika bračkog kamena , plavetnila mora i svibanjskog sunca.

Nema komentara:

Objavi komentar