subota, 4. srpnja 2009.

prosinac u osijeku , 91, jegerova ulica i crkva s plavim opekama....noć. koraci u tami i detonacije posvuda, gospođa ludina svira chopina , veliku polonjezu koja dopire kroz noć. Nebo je vedro. Govori se svašta ..o dolasku drugih brigada , o zimi ,, o ljudikojih više nema , o automobilima kojima se zameo trag, o svakavim i nepoznatim ljudima kojih se ljudi boje i koji su u sluzbi onih prijeko. Kroz misli dopire samo jedan zvuk kojega se zelim otresti...zvuk ciče djece koja pred vilom Rivjera na samoj plazi u makarskoj , kupaju se i igraju, ja među njima. Kako škripe vesla na čamcima kaja i maja koji veslaju na brački kanal po arbune , jedno vrijeme koje nemoze otići a koje zelim izrezati jer boli , svojom bezbriznom i lijenom toplinom. Najstarije sječanje, boja majčina kupaćeg kostima koju vidim iz njezinog krila u dobi kad sam nosio leptiriče i kolut kad bi išao u vodu. Teške eksplozije potresaju grad, zadnji okviri vrata i prozora iskaču kao raspucala zrna kukuruza kokičara. Da bar nisam zapamtio tako dobro , i mirise i zvuke.u smiraj , san , znojan i preobučen , smrdljiv.

Nema komentara:

Objavi komentar