nedjelja, 19. srpnja 2009.

U borovu šumu trčao je dječak plavih očiju , kome je dano da i neprimjetivši , svakim petim korakom skrene dublje u šumu ...i tako dovjeka. Muhe su zujale dok se smola slijevala niz borove koji su pamtili bezbrojne što su pod njima prolazili i sakrivali se. Sve glasno i uzbuđeno , uskovitlan uzduh ljeta, miris izmeta i bilja , svakim časom sve dalje su bili zamori koje je radio čovjek. I zveket se čuo u daljini , kroz trnje i glas je rekao u dječaku – čuvaj se, netko je ispred tebe.
Okovan zeljezom utisnutim u kamen , divlji je lik vikao u bolovima , otimao se bjesovima koji su ga sapinjali i zaletavao se nebi li se otrgao , još dublje utiskivao verige u do kostiju oglodane gleznjeve i zapešća.
- tko si? Tko te zatočio ?
- otrovni su me zubi grizli , nakazan je i zloguk lik ponavljao odsutno i prijeteći...otrovni su me zubi grizli..
I dječak otvorenih očiju , stoji pred ovim prizorom u strahu , boji se dalje , stišće šakama nogavice kratkih hlača i drhti. Trčao bi nazad a nemoze , išao bi blize nekom nevidljivom silom tjeran ali se ne usuđuje.
Jak miris drača , bjesomučno zujanje muha koje se skupljaju na ovome i njegov okrutan lik koji skriva pravu duzinu lanaca na koju je svezan. Samoća i strah.
- Dođi blize, dođi blize...ti me pusti..i zasmija se kao nad svojom zlom sudbinom ali i podrugljivo dječaku – unaprijed se smijao kako je bio naivan što je upao u njegovu klopku i istodobno zahvalno i prijetvorno...samo mu je bilo dokopati se njega.
Dječak čučne i pogleda ga dugo i netremice. Oči su mu gledale u oči , i postale mirne , preplavila ga je vlastita priroda kojoj se nemoze otrgnuti , puna je šuma oltara koji ga osjećaju i bride.
- Dođi , dođi.....
Dječak se uspravi kao ošinut , učini korak , tri koraka prema zlokobnom stvoru . Pokida lanac i shvati da je već prije lanac pukao i samo da izgleda da je nesretnik svezan. Ali on ga pljesne po čelu , nagne se naprijed i vikne
- Evo ! Idi sad.
I uistinu , nakazni se otisne u nagal trk. Dječak ostane sam i sjedne. Gledao je pčele , slušao njihov glas i reče sam sebi- kako ću dalje..odlučio sam se ne bojati.I otrči nazad u svijet kojem je pripadao....s kojim ga je vezalo sve manje.

Nema komentara:

Objavi komentar