nedjelja, 19. srpnja 2009.

Kada su zle horde spalile granice kraljevstva , kada su se gavrani pijani od krvi počeli rušiti u zitna polja i u kurijama kad su se počele slike sa zidova rušiti nevidljivom rukom zbačene...slijep je pjesnik lutalica pisao ove stranice...u prenočistima, na magarcu....u bijegu.
Svaki je suton dočekivan sa tjeskobom , svako su jutro bili blize , vjetar je donosio samo dim i vrisak nevinih.
Riznica se otvorila , plaćenici su nudili svoje konjanike , u četverokutnoj je utvrdi bila sjednica koju je vodio sam bolesni kralj.
Stari je prorok donešen na nosilima da velikašima kaze kakva je godina zapisana, u dvorani je lebdio zvuk koji čeka , glasnici su bili u opravama a njihove su sluge obuzdavale hitre konje da prenesu zapovjed sa obale dunava.
Disao je prorok kao što vrata škripe , oči mu bijahu bijele i bez zjenica , tstoljeće je gledao i proricao palez i dim...- nađite zenu koja laje kao pas , bog se nesreće probudio , gladan je ...rasčetvorite je ili nestanite..zrtvujte zenu koja laje. I stotine su počele potragu , budili su kurve i upadali u konačišta i zbjegove.
Sedamnaesti dan dođe glas kralju saarskom , nađena je i stize.
Isprebijana i polugola , zena srednjih godina , osumnjičena i potkazana, u kavezu od jelovog drveta , spremna biti prinesena bogu kojeg su klanjali ...pred mnoštvom vojske i naroda.
Đepari su se razmilili mnoštvom , jaki miris tek podignute bine za odličnike , hrvao se sa mirisom veselog i mahnitog znoja dobrih i poboznih. Čekao se sat.
Stari kralj okrene glavu prema proroku i upita ga – jeli ovo trebalo?
- to je zadnja i jednina nada, oče. ...odgovori više niska nakupina sukna i ljudskih kostiju nego ziv čovjek , i utone u razmišljanje.
Krvnici su pristupili kavezu i narod se nabacivao kamenjem , sve su krčme imale ogoman ceh toga dana i iako su bile porazbijane , krčmari su bili do večeri bogati ljudi.
Nesretnica je grizla oko sebe i otimala se kad stari prorok digne ruku.
Ostalo je samo još jedno slovo običaja naših otaca , mora je ubiti na koga ja bacim kocku , samo će tako providnost biti zadovoljena. I nasta strašna buka i vriska a stari prorok šapnu nešto tiho u bradu i baci kamen u mnoštvo koje zamuknu.
Kamen je pao pred zatočenog prevaranta kojem je trebala glava biti odsječena nakon ove svečanosti i on se zbuni ali istupi.
-pozovi ga sebi , daj mu noz...šaptao je prorok u kraljevske uši i on da znak da se tako učini.
I pred kraljem na jednom koljenu primi lodovik od kralja noz da prinese zrtvu .
Već je ona zena koja od nemuštosti nije znala govoriti nego je ispuštala zvukove zbog kojih su je potkazali oni koji su joj odlazili u sate pred zoru ...već je sjedila mirno i blistala kao da sve razumije. Jedna je mudra kolačarka mislila da je od straha posve odlutala i do danas se nezna zašto se tako umirila.
I zabije u mek trbuh kralja lodovik , ritualni noz. Prorok se nasmiješi i zatvori oči , te zatim padne proboden , tek izusti , da ..dozvao sam te , spasi svoj narod.
Šest je tjedana prošlo od toga dana , sva je zemlja spaljena. Vojske su daleko preko granice i traga nema osvajačima , tek ponegdje jata gavrana i kosti koje se bijele u daljini. Glasovi se šire da je vojska pod lodovikom u pobuni , da je ubijen , da je nestao...
Noć je, škripe konopci mosta po kojem sam došao..idem dalje . dok me bude ću pisati , vi čitajte kad me više nebude.

Nema komentara:

Objavi komentar