subota, 4. srpnja 2009.

Trazit ću te. Kada budem sjena trazit ću te , sa sakom punom trešanja . već će se raspasti u zemlji šaka lisičje strvi koja bijaše čovjekom , a ja ću obilaziti kišnim ulicama moga grada koracima koji se neće ćuti ni prepoznati , lutati uz prugu među olupinama vagona , među naslaganim pragovima mazanih naftom gdje rastu kupine i trnje , tamo gdje su sjećanja od kojih me podilazi strava i hladnoća. Sve sam , zivote, mogao podnijeti , bljeskove prošlosti od kojih bi mnogi posijedio u jednu noć niti ne primjećujem , ali stranice moje prve proljeti guše i bole, lijepe i nezaboravne , zato se neću smiriti. Jer si mi ukrao ono što sam imao u ruci , neću se smiriti , lutat ću onim mjestima na čiji si blag drijemez uputio zveket lanaca i povike okrutnih.koračat ću bijesan i sam tamo gdje ću traziti smiraj a neću a moći naći , na mnogu klupu gornjega grada sjesti i gorko plakati...kad netko sjedne , na prstima otići da ne uplašim i zasmetam. Ispratit ću mnoge samotne šetaće , protrčati ispred bučnih studenata, traziti miris koji nisam zaboravio kao što štene trazi miris onoga što je njegovo. Nitko me neće vidjeti , a tko moze ovu sivu sjenu osjetiti njenu ću zarezati i pobjeći da me ne spašava, da me pusti da trazim i bjezim dalje. Kad se godinama izmorim , kad nađem gdje su oni izgubljeni dani i sedmice , sa savskog ću se nasipa spustiti i pasti na koljena. I tamo nek me uzme ruka koja moze i vodi me gdje mi je mjesto. Dok budem letio ...daleko među trepet zvijezda , govorit ću tiho ..nisam ništa zaboravio.

Nema komentara:

Objavi komentar