petak, 22. svibnja 2009.

KONCEPCIJA ZIVOTA OD PRVOGA DO PRVOGA I ONA DRUGA- KAKO NAIĐE




Samo sam par mjeseci zivio od prvoga do prvoga , i ti su prihodi bili opet sasvim provizijski stimulativni . Ostale godine svoje odraslosti zivim kako mi naiđe , s prihodima koji su bili planirani a uvijek ili ispod ili iznad tog planiranog. Tako sam znao ostvariti više nego s redovitim prihodima ali i biti posve suh i bez para. Sama spoznaja da je sve moguće i da ovisi o mojoj nalazljivosti , daje mi osjećaj vrijednosti i samopoštovanja , a nekad osjećaj potpune nezaštićenosti i izlozenosti zivotu od dana do dana. Teško bi se tu mogao promijeniti , mislim , i involviranost u investicije gradnje ili rekonstrukcije nosi takva islušenja kakva netko s redovitim primanjima koja ne ovise o direktnom rezultatu teško moze zamisliti. Ima to veze sa slikom zivota i nastupom koji sam sebi stvara okolinu i okolnosti. Tko hoće zivjeti sam proiv svih , moze puno dobiti i izgubiti , ali će biti potpuno sam na palubi. Niti ljude koji su radili za mene nikad nisam uspio uvjeriti da smo si međusobno ovisni i potrebni , njima je bilo jasno samo da trebaju dati što manje a uzeti što više i kako je ta matematika jasna. Dodajmo tome poduzetničku hrabrost koja je , što je veća, istodobno i prednost i nedostatak. Poslovni se svijet zapravo zasniva na blefu , kupi jeftino a prodaj skupo koliko je god moguće , radilo se o robi ili usluzi , o bilo kojem obliku trgovine a ništa drugo i ne postoji. One naknade koje plaćate banci za odrzavanje računa, zatezne kamate , cijene procjena nekretnine i vozila, paketi opreme na osnovnu cijenu , sve je to taj mehanizam da vas se uzme a da to ne izleda tako agresivno nego ...kao to je tako prema postupku u kojem se nalazite. Tako i svi ostali jedni prema drugima i gola cijena nečega postoji na trzištu i tu je mogućnost da netko naplati značajno više ili da vi platite značajno manje ogromna u trenutku. Kako neka roba , bilo to osvjezavajuće piće, opeka ili odvjetnička usluga, dobija status i ime, tako i cijena raste , ona je jedino korigirana onome što zovu APP ( ako prođe prođe) i taj APP se zapravo zove ekstra profit.
Bolje je ništa ne raditi nego raditi ispod cijene koja vam odgovara , jer ništa ne radeći ostat ćete duzni dućanu i birtiji , u drugom slučaju tonut ćete jako iako se i to moze pretvoriti u prednost. Svijet marketinga je sve . Sama marketinška industrija pokušava vas uvjeriti da ćete plaćanjem ogllašavanja zaraditi iako ste ulagali u nešto nevidljivo i kupili srećku koja se zove oglasni prostor.Susrećete se sa ljudima različitim po svim svojim predodzbama , s onim 50 goišnjacima koji su iz 80-ih naslijedili navike kojim postizu privid lezernosti i suverenosti što ponekad prolazi na trzištu iako je njihova roba najčešće sama po sebi nikakva. Skupe nove generacije štrebera koji sebe cijene nemoguće i koje vi morate moliti da uđete u posao a ne oni vas. Generacije obiljezene ratom , ljudi koji su strahovito snalazljivi ali nemarni i spremni baš na sve. Nedavno sam sjedio u uredu jednog dragog čovjeka koji se bavi poslom koji je iznimno stručan i specjaliziran , tako mi je dokazivao kako je sve u redu da mi se kosa dizala na glavi znajući koliko mu je teško.
To su crtice iz mojih razmišljanja o poslu koja svaki dan iznova korigiram i premećem po glavi u nadi da ću uloviti principe poslovanja koje ću moći koristiti kao radne formule i aksiome za koje ću se moći drzati u nemirnim iskušenjima poduzetništva. O tome savjetujem i druge pa im to naplaćujem. Pri tome se vodim iskrenim razmišljanjem koje i meni moze pomoći , više nego slatkorječivim monolozima kojima je cilj isključivo prema sugovorniku i to si mogu dopustiti samo zato jer mi nije osnovni izvor prihoda. Da je , morao bi pooditi što netko treba čuti da bi imao uvjerenje kako sam ga dobro savjetovao i uputio jer bi mi to bio jedini cilj. Imati oboje , Mickey mouse ideja da ćete prodavati dobru robu po korektnim cijenama , to ne vjerujem nikome jer to nije moguće. Sve je ucjena ponude i potraznje u kojoj nema niti – dosta mi je toliko , niti – treba mi toliko. Svatko će raditi ispod cijene ako mora i svatko će raditi iznad cijene ako moze. Jer je cijena samo to – za koliko se nešto moze ( mora) plasirati. Nitko tko moze prodati jabuku za dvije kune je neće dati za jednu i neće je uspjeti dati za tri. Osim ako ima znanje kojim će dokazati da je jabuka ekološki jedinstvena ali onda on ne prodaje jabuku nego jabuku i priču a to toliko košta.

Nema komentara:

Objavi komentar