status

DEVALVACIJA VRIJEDNOSTI STATUSA


Sjećam se kad sam u prvoproljetno doba svog zivota znao šetati zagrebačkim grobljem , kako sam volio čitati natpise na spomeničkim pločama i kako se u sjeni krošnja tisa i platana činio i geometarski status i zvanje plemenitim i posebnim. Kad danas gledam svoju podsjetnicu , ako bi ona bila predlozak za moju nadgrobnu ploču , već se čini nešto , a ne čini se ništa. K . und k. narednik doima se kao danas general , pa sadrzajno i manje. Tada « gimnazijalac» svakako je više nego danas docent ili pomoćnik ministra. To je i dobro i nije, ali meni je osobno drago da je tako. Jer niti odvjetnički niti liječnički stalez nemaju više niti tezinu niti neprikosnovenost niti autoritet kao nekad. Sjećam se i kako sam mislio kad budem stekao prvu medalju u trčanju na srednje staze , kako će glazba iz filma «Vatrene kočije» svirati u pozadini svih mojih dana. A nije. Čak i kad sam pobijedio na jednoj manjoj utrci na milju ( ne 1500m , nego milju , dakle aristokratski samom anglosaxonskom mjerom) a jedan je engleski trkač bio drugi.....opet ništa. A i dobro , jer bi nas Tatjana Kazankina ostavila iza sebe kao i prvih deset koje bi je pratile. Biti direktor poduzeća ne znači ništa. Biti drzavni duznosnik , bolje i ne govoriti. Biti vrhunski sportaš , eto , znači boriti se za svaki dan. O učiteljskom zvanju bolje je odšutjeti. Mozete biti maratonac , i to sam bio , i vjerujte da je Filipides bio u manjoj spremi nego današnji desetogodišnjaci. Ovo vrijeme nema respekta prema ničemu , i to je dobro a vidljivo je u dva fenomena.
Prvi fenomen iz kojeg je vidljivo da ovo vrijeme nema respekta je da se danas u svemu lakše , brze i masovnije postizu rezultati u svim postojećim područjima ljudskog djelovanja. Svaki polaznik klesarske škole u Cararri , zanatski je u rangu Berninija koji je smatran virtuozom obrade mramora. Na planine na koje se penjalo sa cepinom i zastavom danas se ide u tenisicama i u zenskom društvu trazeći sjenovit i skriven kutak.Mislim da bar dvadeset tisuća mladih Hrvata piše nedohvatno bolje od Augusta Šenoe. Onaj tko je nekad bio «leteći finac» danas je rekreativac koji i ne pomišlja da bi se po njemu zvao stadion ili škola. Sve je bilo kao kad Laki kaze – jurimo četrdeset. Vjerujem duboko da su poljski matematičari koji su razbili kod «enigma» bili tek kumeki prema današnjoj dječurliji koja baulja internetom . Čovjeku bude zao što nije zivio u vrijeme kad je svatko iole pismen ili vješt u bilo čemu postao stranicom povijesti. Jedino , umiralo se i ubijalo jednako strastveno i besmisleno kao i danas. Drugi je fenomen u tome što bez tog placebo učinka danas i ne drzimo do svog statusa , jer znajući da je sve okrenuto postignuću i rezultatu koji je najčešće mjerljiv , jednostavno nemamo niti stila niti statusa. Svećenici voze skupe automobile, humanitarci imaju po stopedeset kila , poslovni ljudi idu na utakmice i jedu kobasice te piju pivo. Psihoterapeutkinje namiguju s pacjentima , policajci se zale uhićenicima da imaju male prihode a intelektualci i nisu intelektualci nego fahmajstori koji igraju igrice i ništa ne čitaju. Pa opet , nekako mislim da je bolje ovako.Stvari zvuče bolje nego što izgledaju ali stvari jesu djelotvornije nego što zvuče.