BYRON I ŠTETNOST EUROPSKOG ROMANTIZMA

ŠTETNOST BYRONA ZA MOJ ODGOJ I CIVILIZACIU



Byron je poput schillera , ali i u jednoj većoj mjeri , trasirao razvoj jedne tezišnice europskog duha u jednom razdoblju na čijim se obroncima nalazi i moj naraštaj. On je grubo i bezobzirno znatizeljan i okrenut civilizacijskom i svakom drugom osvajanju i lutanju okrenutom prema van. Najgore , uvjeren kako ima stila i ukusa u svom avanturizmu i nepoštivanju sadašnjosti , taj piratski pristup zivotu i naučenim vrijednostima , s još većom lakoćom poseze za izvanjskim , za konzumacijom i avanturom. Svi smo , iako u različitoj mjeri oblikovani tom čeznjom «slobode od» , s bocom ruma i sa pregrštom rukopisa pod miškom zamišljamo kako nam je sve dopušteno i nekaznjivo , zamišljamo kako ne poštujući rituale i ako smo na bilo koji način lijepi i dvojbeni , kako ako smo gledali druge zene i narode , druge običaje i ako smo samo srljali kroz zivot , da smo dotakli neku plemenitost kroz sam svoj nemir. Sjećam se kad sam u davnim danima svog sluzenja vojske bivše drzave u titovoj gardi , sklon tuči , piću i lutanju , napisao svoju pjesmu – stojim u sobi boje vapna, sobi mog zivota , gledam jastreba kako nad dolinom treperi , u sebi osjećam isti nemir. Jednom nogom intelektualac , drugom probisvjet , zamislio sam kao tek upisani student filozofije da je ljermontov opisivao i stremio upravo takvom idealu kakvi smo ja i byron , idealima europskog romantizma. Sjećam se kave u saborskom restoranu sa tadašnjim voditeljem saborske komisije za odnose s vjerskim zajednicama , to je bilo 91, poslije koje sam odlučio da ne stremim u slijedećim mjesecima natjecanju u međunarodnom pravu u haagu nego da poput romantična junaka pokušam iznijeti jedan drugi zivotni libreto , gdje ću ratovati za krvareću domovinu poput engleskog aristokrate iz četrdesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo kao oni iz tennysonovog opisa juriša njihove konjice na rusko topništvo u krimskom ratu , charge of light brigade mislim da se zove. ( imam njegove – poems and plays na polici ali mi se neda ustati pošto sam još byron i boem). Imao sam 23 godine, baloner se vijorio na vjetru a ja sam inficiran virusom duha lutanja zapada hodao štrosom sretan da sam se rodio u vrijeme previranja u kojem se mogu sebi učiniti velikim. Tako i je moj zivot postao slikovnicom koja je pogodna dječačkoj mašti jer ga je ona i rezirala , često me dragi ljudi pitaju da počnem pisati biografiju a ja ću za sada pisati samoironičan blog. Imam jednu dragu osobu koja moj jezik naziva miltonovskim , znači nerazumljiv , napabirčen i nekoherentan. Meni se pak jako sviđa.