subota, 23. svibnja 2009.

KOLIKO JE SREDSTVO ISTODOBNO I CILJ


Prije nekih godina, sam se baveći se strasno slikarstvom , proučavao tehnike i materijale koji su korišteni kod meni dragih slikara. Neke boje mogle su biti postignute samo na neke zanimljive načine kao i osvjetljenja koja su govorila mnogo. Mlijeko smokve koje je kao punilo koristio El Greco , jedan od slikara koji je pokazao ogromno nepoštivanje prema svom vremenu , stotine lazura kojima je Tizian dovršavao svoje radove raskošne venecijanski i trgovački , Del Piombo i olovo koje prozire ispod njegovih boja...I koliko je to samo istodobno sadrzaj a ne samo put ostvarenja.
Isto se sjećam bezbrojeno slučajeva kad sam davao lake ljubavnoosvajačke savjete za svoje zanesene prijatelje , savjete koji su bili lako provedivi i sasvim sigurno odličan put za uspjeh prema zeljenoj zeni . I ti su savjeti rijetko prihvaćani . Ne jer je moj mefistovski put bio prekompliciran , neo zato jer je pod kondicijama koje su jamčile uspjeh , bio sami sadrzaj koji im je bio neprihvatljiv. Oni su do svoje nedohvatne ljepotice htjeli doći putem koji je njima bio prihvatljiv i vazan a njima posve nerazumljiv i nebitan. Sa beskrajno manje napora , mogli su postići , ali što? Prava je misija bila da se probude iz laznog sna da će biti prepoznati i prihvaćeni na onaj način kako oni to sebično zele a ne kako je dami milo i drago. Kada zelimo u nečemu uspjeh po svaku cijenu , moramo strogo definirati cilj. Ako cilj sadrzi zadanost puta , ako je on – postići na taj način to i to , dobro je biti svjestan na koje se načine uopće mozemo referirati na postignuće.
Tako je u poslovnom svijetu. Nije samo cilj zarada , nego i zeljeni status i način zivota koji s određenim poslovnim aktivnostima hoda pod ruku. Jeli bolje zarađivati 100 nečega radeći s opasnim otpadom , ili 60 nečega kao profesor klasične filologije ..ovisi o našim nagnućima i slici uspjeha. Onome tko zivi u središtu Bonna i vodi glazbenu školu ne treba karavan , ako nema tri velika psa koja vozi na istrčavanje poslijepodne. Terenci mislim da danas ne trebaju skoro nikom pa su slika uspjeha za mnoge, kao što večina njemačkih ovčara nisu u obiteljima koje drze ovce niti koje čuvaju granicu.
Zato je dobro imati sliku onoga što zelimo kojoj se niti jedan dio naše osobnosti zestoko ne protivi. Tako će nam biti i ljepše i lakše zivjeti sa svojim ambicijama što god to nosilo i cijena nam uspjeha neće biti teška. .

Nema komentara:

Objavi komentar