RIGIDAN I STROG ODGOJ I SVJETONAZOR I NJEGOV UČINAK



Stroga normativnost rigidnog odgoja zasniva se na pravilima koja je nemoguće provoditi , u tome i je njegov smisao. Grijeh je njegov nuzan proizvod , osjećaj da se griješi i da slijedi kazna koja se moze samo ublaziti zrtvom. Oblik koji će ta mašina duha zauzeti i nije posebno bitan , osoba koja u sebi nosi bezimenu zapovjed da postoji jasna crta dopuštenog i nedopuštenog , da je sreća zabranjena a priori , ona će biti jednako disocirana i stroga bila ona jako katolički ili ekološki ili ljevičarski deklarirana. Ali će vjerovati da su pravila čvrsta i da je kazna plamenom pročišćenje koje je potrebno i kojeg se mora provesti . Inkvizicija i staljinistički sudovi , dio su istog svijeta i obrasca , Gorljiva vjernost normi krije u mraku svoje naličje , neopisivu sklonost padu u grijeh i strašnu patnju i bol. Sigurno je da Krist nije htio da ljudi mrze sebe i druge , naprotiv. Svaka je ljudska ideja isto zasnovana na snošljivosti i razumjevanju , na pomirbi suprotnosti a ne na zestini sukoba. Ali kako su se zestoko klali hrvatski partizani i ustaši iz cetinskog kraja , tako se u strogoj i rigidnoj prirodi tuku njegovi pravovjerni i potajni svjetovi. Jer je biti posve pravovjeran nemoguće , sama pravila svakog puritanzma sadrze logički neizvedive zadaće , bez razumijevanja je nemoguće biti dobar. I tako je u otjelovljenju komunističke ideje umjesto odumiranja drzave i represije nastala nezapamćena i zločinačka drzava , prijeki sudovi , sibir i Goli otok. Upravo suprotno onome što je trebalo biti. Umjesto da je Novi zavjet ukinuo ropstvo Zakona, često se pretvorila primjena njegovog sljedbeništva u još strozji Zakon nego je onaj kojem se Krist na jedan način suprodstavio te bio razapet i smaknut. Razapinjački je duh posvuda.
U najnaprednijim idejama našeg doba , čak u samoj ideji vjerske i nacionalne ili rasne snošljivosti , toliko je strogog i diskriminirajućeg prema svakome tko misli drugačije. Jednom , na jednom seminaru u Dubrovniku a u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva , jedan je predavač s takvim zarom bio snošljiv , neopterećen i napredan , toliko aktivno zgrozen pred svakim nacionalnim osjećajem ili bilo kakvom drugom nazadnjačkom idejom da sam bio sretan da mi nije izletilo kako sam za Badnjak kitio bor. I pitao sam ga kasnije , šečući ulicama grada koji je nastao na trgovini , slobodi i širini duha , koliko je svjestan da je jednako toliko isključiv , tezak i nedokazivo strog kao u doba kad je nekada bio crven ...isto do bola. Nisu dopirale riječi . Protestantski reformirajući pokret u Europi nastao je na padu Rima u nedosljednost i misija tog pokreta trebala je biti sve samo ne takva kakva se razvila. Ono što je Nietsche zvao duhom tezine , vlada ljudskim srcem i ono pati. O ovome svemu će autor svog bloga dosta pisati.