nedjelja, 17. svibnja 2009.

fascinantno

ŠTO JE MOGUĆE DANAS I ZAŠTO JE OVO VRIJEME FASCINANTNO


Duboko vjerujem kako je ovo vrijeme prijelomno na mnoge načine , kako pruza velike mogućnosti , kako je svakome dostupno značajno više nego ikada do sada i kako će to promijeniti kolektivnu svijest ljudi.
Ja prodajem apartmane koje sam gradio u Novalji , dajem različite poslovne usluge poduzećima i fizičkim osobama, trgujem građevinskim materijalom a prvenstveno kamenom , bavim se nekretninama a prvenstveno zemljištima i starijim kućama. Sa svojim godinama trebao bi zivjeti drukčije, tvrđe i ujednačenije , kako pamtim sliku kakvu sam davno stvorio o okruglih 40. Internet , Kina, mobilna telefonija, bezbroj ideja koje su na dohvat svakome i nemiran duh to su posve izmijenile. Jedno radno mjesto , odlazak u knjiznicu pred vikend, roštilji i gradele , posjet prijateljima koji su znani kroz posao ili privatno. Danas je moguće otvoriti vlastito poduzeće gotovo besplatno , moguće je za 500 eur kupiti scooter i biti sveprisutan , moguće je putem facebooka ili raznih foruma izmjenjivati informacije i razmišljanja sa zanimljivim ljudima cijelog svijeta. Moguće je u minutu poslušati svaku izvedbu svakog glazbenog uradka na You tube. Moguće se suočiti sa opasnom bolesti i pročitati u istu večer stotine članaka ili iskustava ljudi s istim problemima , naći sve o alternativnim putevima izlječenja , sve gotovo besplatno. Dostupnost informacija , izmjena razmišljanja i znanja , potiču promjenu vrijednosti u korist kreativnosti koja se moze izraziti kao nikada do sada. Monopol na istinu nema razloga biti u rukama kapitala kao što je bilo vijekovima, ako se netko klanja i danas onome što mu je najglasnije ponuđeno , kao da je to ropstvo dragovoljno , kao da se namjerno ne kreira svijet vlastitih nagnuća i odabira. Sjećam se davno , kad me je jedna ugledna zena upitala nakon diplome – gdje ste se namjestili. Uzasnuo me taj izraz , činio se kao , eto , sad sam se namjestio i tu ću i tako umrijeti. Sjećam se kad sam u neko kasnije vrijeme pomislio kako je zadanost društvenim okolnostima turbulentnog vremena pada komunizma i teško iskustvo koje su te godine donijele , kako sam zakovan u neki svijet poput sanduka iz kojeg neću nikad izaći. Upitao sam se imam li prostora za slobodu duha koja će mi promijeniti zivot , i imam li alate kojima ću to postići lakše nego neki zen učenik duboko u planini. Da , imam. Kao što se u seksualnom umijeću rado apstinira od finesa i komunikacije iako su sve potrebne komponente kvalitetnog sexa u istom krevetu , tako se rado i pogodnosti koje je donijelo ovo vrijeme , pod alibijem samosazaljenja prepuštaju i propuštaju. Ali onaj tko zeli , njemu je moguće više i lakše nego prije. Mislim da par postotaka ljudi nosi u sebi urođenu hrabrost i znatizelju. I mislim da će tih par postotaka dovesti do velikih promjena u svijesti ostalih , posve neorganizirano i usput. Stvorit će alternativne oblike financiranja, poslovanja, suočavanja sa smrću i sa smislom postojanja. To je neminovno kao što su jedrenjaci doveli do slikanja uljanim bojama , trgovine svilom i začinima i kao što je tiskarski stroj doveo do toa da su ljudi koji su do jučer zivjeli na usmenoj predaji mogli čitati erazzma i aristotela.

Nema komentara:

Objavi komentar