Nema vecega prokletstva nego je nagon besmrtnosti. On je vjecito lutanje I tiha bol, praznina pobjednka kojemu je veca radost izazov nego pobjeda I koji je na putu maca odhranjen od stroge majke I bez boga. Njegov je korak spor I sjecivo je njegovo uvijek u zraku, san je njegov uvijek plitak kojim se vuku drevna bica I sutrasnji hod u neprijateljsku zemlju jer drugoga puta njemu nema.
A sto misli lutajuca sjen u dalekom pohodu kojem nema kraja….nego pticu koja ce sletjeti na pramac broda na moru boje mramora koja najavljuje da postoji domovina iza jutarnjih magli I da je blizu.
I sleti ptica na lutajuci brod silnoga koji se hvatase plijenom I pljackom, smrznuta I tudja a kralj lutalica prozbori tiho…ne disite. Tu borba ne pomaze. Ako odleti natrag, ostaje vjecno lutanje I besmrtnost teutonaca. Ako ostane , dolazi sedam casa zivota smrtnoga I mir sanjan zauvjek.
Ne disite.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar