vrabac

Već kad je izgledalo da je sunce odlučilo kružiti samo po rubu neba iznad borove šume, razlila se smola venama i viče da cijeli svijet čuje- sreća je nadohvat. More je gusto i plavo kao tinta, oleandri se savijaju kamenim fontanama , neko će bilje krša pamtiti moje riječi i pogled. Oduvjek čekani okus tamnih višanja i boju livadskog meda . imalo se zašto živjeti. Ljepota bojama moje duše slikana.