Ludilo sunca


Kako šećer proključa u zrnima grozđa , svojom kardučijevskom , dionizijskom snagom....kako se na papak digne satir u pomamnom trku za siringom , i sam gonjen od potjere ljudi , to je naša zivotna snaga , onih koji su taknuti zezlom strahovite energije sunca. Seksualna tek na prvi pogled , jedna zestina koja zeze i pali intenzitetom i mirisom jarca . biokovo , miris borove smole i okus znoja. Strast i pripadanje , jak oganj koji stremi nebu. Pucanje krijesova , pogledi koji huče poput potoka , zile koje udaraju uz divalj ples. Dize se i jezi u leđima, stvarnost se mijenja u sliku poput kaleidoskopa , mirisi i boje ravno ulaze pod čelo. Ničega nema , samo energija koja preuzima sve , skok preko kamena koji potvrđuje da nema zapreka ovoj sili u čijem je plamenu moje tijelo samo odbjegla iskra. Sve je uskipjelo i nadohvat , nema misli , nema prerade , čist šečer, krv i kretanje. Ritam kojim svemir pulsira kao i ja , asinhrono i sumanuto. Čujem u daleke dijelove planine, ljudske glasove ne razumijem , samo im vidim namjere , sve je binarno i jasno. Sve se vrti. Pod slapom sam sunčane sile.