utorak, 2. lipnja 2009.

ogromnih očiju lutao sam u svom djetinjstvu škripavim hodnicima gliptoteke u zagrebu , bez daha gledao u mramoru opredmećena najdublja sjećanja našeg svijeta , prozivljavao ih osobno i dramatično. Svojim sam rukama pokušavao osloboditi sinove kralja laokonta od smrtonosnih zagrljaja zmija i mjerio hrabrost gledajući netremice u lice gorgone meduze, govorio s glasnikom kojeg je lisip ulovio u trenutku kad kreće u svoju utrku s vremenom koje je nemoguće pobijediti. Jedna fascinacija kamenom traje cijeli zivot , ponajprije jer je vječan i besmrtan. Bio sam talac ogromne znatizelje koja me obuzela dok sam još bio tek dio nekog oblaka mliječnog svjetla odakle nas neka stvoriteljska ruka oblikuje i miješa s blatom , baca na zemlju u susret bezbrojnim iskušenjima onog kratkog vremena koje provodimo na zemlji pod imenom i u okolnostima koje kao da su nam kockom dodijeljene. Iza koprena koje nas dijele od dalekih godina prošlog , kao nizom bljeskova udaljenim , čuje se šapat tako blizu. Jasno je da je između danas i onih vremena samo voda , tiha rijeka koja drijema pod maglom i tako je tiha da se dovoljno zagledati i ćuti što se preko nje zbiva , mozda i zatrčati se i stvoriti se i tamo , bar na jutro ili dva. Tako me prati taj osjećaj , cijeli zivot. Čini mi se da je ovaj dan tako organski srođen sa onim što je u shvaćanju svijeta kakav je na zidovima učionica naših školskih dana tumačila traka vremena , lazući kako vrijeme teče trenutak po trenutak , kao sat. Pitam se , zašto ga uopće mjerimo , navijamo satove kako bi se po njima ravnali i pokoravali ograničenjima koja smo iz straha sebi nametnuli. Na brezuljku s imenom svetog petra nad morem , napušteno groblje. Legao bi u sunčano poslijepodne , zatvorio oči i uz mahnit pjev cvrčaka osluškivao tko je tamo i što mi zeli povjeriti i reći , za svaku sliku koju bi vidio , znao da je istodobno i sjećanje i predskazanje , dio jedne tekuće podzemne struje do koje je samo korak. Pa i najmanje , ali svi imamo ulogu u zivotu svakog od nas. Zato slušajmo jedan drugoga , sigurno postoji razlog .

Nema komentara:

Objavi komentar